Anacardium occidentale

Indijski orašćić dolazi od plodova tropskog zimzelenog stabla na kojem rastu crveni cvjetovi koji se pretvaraju u sočne jabuke iz kojih viri indijski orah u ljusci. Kako je jabuka također jestiva, ona se smatra sekundarnim plodom, dok je oraščić primarni plod.

Kao i kod ostalih orašastih plodova, cijena gotovog proizvoda uvelike ovisi o samom procesu skidanja ljuske. Naime kako ljuska ovog oraha sadrži iste toksine koji se nalaze i u otrovnom bršljanu koja u dodiru s kožom izaziva jaku iritaciju kože, ljuska se prvo spaljuje kako bi se neutralizirale neke komponente otrova, ljuska se onda razbija, strojno ili ručno te se potom skida unutarnja ovojnica ljuske. Kako bi bili sigurni da na orahu nisu zaostali nikakvi toksini s ljuske, svi orasi, tostirani i sirovi, tretiraju se parom.

Indijski orasi bogati su nezasićenim masnim kiselinama, a većina masti u njima otpada na zdrave mono-nezasićene masne kiseline – 63 % ukupne masnoće.

Kaže se da konzumacija šake orašastih plodova, najmanje 5 puta tjedno umanjuje rizik od oboljenja srca i krvožilnog sustava 30-50 %. Osim nezasićenih masnih kiselina, indijski orasi sadrže vlakna, arginin, magnezij, bakar, mangan i cink.

Indijski orasi imaju niski glikemijski indeks (GI 25).

Izvrstan je izvor biljnih proteina – otprilike 5 g po šaci oraha, što ih čini izvrsnim izborom za vegetarijance ili bilo koga drugoga tko želi smanjiti unos životinjskih proteina.

Kako sadrži željezo, 30 g indijskih oraščića zadovoljit će 12 % dnevne potrebe organizma za željezom. Pošto naš organizam nije u stanju dobro apsorbirati željezo iz biljaka preporučuje ga se kombinirati s namirnicama koje su bogate vitaminom C.

Isti postotak odnosi se na cink koji igra važnu ulogu u našem organizmu, pogotovo za regeneraciju kože i kose te podizanje imuniteta.

Važno je napomenuti da indijski orah ima malo prirodnih kemikalija na koje su neki ljudi intolerantni. Tostiranje indijskih oraha povećava nivo ovih kemikalija.

Indijski orasi dostupni su tijekom cijele godine u samoposluživanjima ili specijaliziranim trgovinama. Prodaju se samo plodovi očišćeni od ljuske zbog gore navedenih razloga.

Orasi se mogu kupiti sirovi, tostirani, soljeni, zaslađeni, kandirani, no po našem mišljenju najbolje je kupiti sirove te ih kod kuće napraviti točno po vašem ukusu.

Kada kupujete indijske orahe, obratite pažnju da orasi imaju težinu kada ih zagrabite šakom, moraju biti svijetlo kremasto bijeli, kompaktni, jednolični bez pukotina, plijesni, točkica te ne smiju imati užegao miris.

Što se kvalitete tiče, indijski orasi se klasificiraju na dva načina, jedan način odnosi se na samo stanje oraha (od cijelih do komadića), dok se drugi način odnosi na samu boju oraha. Oba načina se dijele na 6 kategorija, a svaka kategorija ima sebi specifične oznake. Da ne ulazimo previše u ovu problematiku, opisati ćemo samo ono s čime najčešće dolazite u kontakt u supermarketima i specijaliziranim prodavaonicama. U većini prodavaonica naići ćete na orahe prve kvalitete (od njih 6), koji će u svom nazivu imati jedno ili više slova i broj. Slova mogu biti W (cijeli), B (lom), S (polovice), WB, WS, LWP (veliki s komadićima), SWP (mali s komadićima). Naravno da su cijeli orasi smatrani najboljim, pa shodno tome imaju i najvišu cijenu. Ukoliko su orasi označeni slovom W onda se uz to slovo dodaje broj koji može biti od 150-450, a on označava broj cijelih oraha u jednoj funti odnosno u 0,45 kg. Da pojasnimo do kraja, W150 je super premium kvaliteta, W210 premium kvaliteta, W450 regular. W320 je kvaliteta koja je najzastupljenija te se po njoj formiraju cijene za sve ostale indijske orahe.

Orasi se čuvaju na hladnom i suhom mjestu, najbolje u vrećici u frižideru do 6 mjeseci ili dubokom smrzavanju do 1 godine.